Medicinsko osoblje u Gazi ulaže nadljudske napore kako bi spasili živote ranjenih, koji neprestano stižu, a bolnice su pred kolapsom zbog blokade Izraela koji ne dozvoljava dotok struje, vode, hrane i osnovnih medicinskih potrepštine na teritorij Pojasa Gaze. Prvi konvoj pomoći od 20 kamiona stigao je u subotu, ali humanitarni radnici i medicinsko osoblje upozoravaju - to nije ni približno dovoljno za rješavanje krize.

Jedina stvar gora od vriske pacijenta koji su podvrgnuti operaciji bez dovoljno anestezije su prestravljena lica onih koji čekaju svoj red, kaže 51-godišnji ortopedski kirurg bolnice u gradu Gazi, u razgovoru za AP News.

Kad Izrael pojača raketiranje, a ranjenici preplave bolnice u kojima radi dr. Nidal Abed, on liječi pacijente gdje god može – na podu, u hodnicima, u sobama gdje je smješteno do deste umjesto dva pacijenta. Bez dovoljno medicinskih potrepština, Abed se snalazi sa svime što nađe – odjećom umjesto zavoja, sirćetom umjesto antiseptika, šivaćim iglama umjesto hirurških.

Bolnice u Pojasu Gaze bliže se kolapsu zbog izraelske blokade koja je prekinula struju i dostavu hrane i drugih potrepština na taj teritorij. Nedostaje im čista voda. Ponestaje im osnovnih namirnica za ublažavanje bolova i sprječavanje infekcija. Goriva za njihove generatore je sve manje.

Izrael je započeo svoju kampanju bombardiranja nakon što su militanti Hamasa prešli granicu 7. oktobra i ubili više od 1400 ljudi, uglavnom civila, te oteli više od 200 osoba. Izraelska ofanziva razorila je gradove i naselja, zatvorila pet bolnica, usmrtila na hiljade i ranila više osoba nego što zdravstvene ustanove mogu podnijeti.

“Imamo nestašicu svega, a imamo posla s vrlo složenim operacijama“, rekao je Abed, koji radi s Ljekarima bez granica, za Associated Press iz bolnice Al Quds. Medicinski centar još uvijek liječi stotine pacijenata uprkos naredbi o evakuaciji koju je izraelska vojska izdala u petak. Oko 10 hiljada Palestinaca raseljenih zbog bombardiranja također je našlo utočište u krugu bolnice.

“Svi su ti ljudi prestravljeni, a i ja sam. Ali nema šanse da se evakuiramo”, kaže hirurg.

Prva hrana, voda i lijekovi dospjeli su u Gazu iz Egipta u subotu nakon što su danima stajali na granici. Četiri kamiona u konvoju od 20 kamiona prevozili su lijekove i medicinske potrepštine, objavila je Svjetska zdravstvena organizacija. Humanitarni radnici i medicinsko osoblje upozorili su da to nije ni približno dovoljno za rješavanje spiralne humanitarne krize u Gazi.

“To je noćna mora. Ako ne stigne više pomoći, bojim se da ćemo doći do tačke u kojoj će odlazak u bolnicu učiniti više štete nego koristi“, rekao je Mehdat Abbas, službenik u Ministarstvu zdravstva kojim upravlja Hamas.

U bolnicama na okruženom teritoriju domišljatost je na testu. Dr. Abed je koristio sirće iz trgovine na uglu kao sredstvo za dezinfekciju sve dok se zalihe nisu potrošile, rekao je. Previše je doktora imalo istu ideju. Sada čisti rane mješavinom fiziološke otopine i onečišćene vode koja curi iz cijevi jer je Izrael zatvorio vodu.

Nedostatak hirurških potrepština prisilio je neko osoblje da koristi igle za šivanje za šivanje rana, za koje Abed kaže da mogu oštetiti tkivo. Nedostatak zavoja prisilio je medicinare da omotaju odjeću oko velikih opeklina, za koje je rekao da mogu izazvati infekcije. Nedostatak ortopedskih implantata prisilio je Abeda da koristi vijke koji ne odgovaraju kostima njegovih pacijenata. Nema dovoljno antibiotika, pa pacijentima koji boluju od strašnih bakterijskih infekcija daje jednu tabletu umjesto nekoliko.

“Činimo sve što možemo da stabiliziramo pacijente, da kontroliramo situaciju. Ljudi umiru”, dodao je.

Kad je Izrael prekinuo dovod goriva u jedinu elektranu na tom teritoriju prije dvije sedmice, generatori u Gazi su se uključili kako bi omogućili rad opreme za održavanje života u bolnicama.

Vlasti očajnički traže dizel kako bi ih održale. Agencije Ujedinjenih naroda distribuiraju svoje preostale zalihe. Vozači prazne svoje rezervare.

U nekim bolnicama svjetla su već ugašena. U bolnici Nasser u južnom gradu Khan Younisu ove sedmice su medicinske sestre i hirurški pomoćnici držali svoje mobitele iznad operacijskog stola, usmjeravajući hirurge sa svjetiljkama dok su vršili operacije.

U bolnici Shifa, najvećoj u Gazi, gdje je Abed također radio ovih dana, jedinica intenzivne njege radi na generatore, ali većina drugih odjela je bez struje. Klima uređaj je nekadašnji luksuz. Abed briše graške znoja koje kapaju s čela njegovih pacijenata dok operira.

Ljudi ranjeni u zračnim napadima preplavljuju objekte. Bolnice nemaju dovoljno kreveta za njih.

“Čak ni normalna bolnica s opremom ne bi se mogla nositi s onim s čime se suočavamo“, rekao je Abed.

Bolnica Shifa — s maksimalnim kapacitetom od 700 ljudi — liječi 5000 ljudi, kaže generalni direktor Mohammed Abu Selmia. Redovi pacijenata, neki u kritičnom stanju, vijugaju iz operacijskih sala. Ranjenici leže na podovima ili na kolicima ponekad umrljanim krvlju prethodnih pacijenata. Liječnici operiraju u prepunim hodnicima ispunjenim jaucima.

Scene – dojenčad koja sama stiže na intenzivnu njegu jer niko drugi u njihovoj porodici nije preživio, pacijenti budni s grimasama od boli tokom operacija – traumatizirali su Abeda do obamrlosti.

Ali ono što ga još uvijek boli jest da mora birati kojim će pacijentima dati prednost.

“Moraš odlučiti. Jer znate da mnogi neće uspjeti”, dodaje.

Opširnije u blogu OVDJE.