Svjetsko prvenstvo u Kataru: Kršenja ljudskih i radničkih prava

Nogomet 30. nov 202213:29
Izvor: Reuters

Dugoočekivani sportski događaj, Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru, zasjenilo je mnoge prethodne događaje ovog tipa kako visokim troškovima pripreme, tako i mnogim kontroverzama. Iako su lokalne vlasti negirale ili ostale nijeme na optužbe kao što su raširena korupcija u procesu organizacije i kršenje ljudskih prava, podaci o visokoj stopi smrtnih slučajeva među migrantima, radnicima na izgradnji nogometne infrastrukture u toj zemlji bacile su dodatnu sjenu na ovaj događaj.

Osobe odgovorne za pripreme Svjetskog prvenstva u Kataru negirale su navode stranih medija koji su spominjali brojke i do nekoliko hiljada stradalih na gradilištima. Ipak, i oni zvanični podaci nisu zanemarivi.

“I jedna smrt je previše”

Šef Svjetskog kupa Hassan Al-Thawadi rekao je da je između 400 i 500 radnika migranata umrlo kao rezultat rada na projektima povezanim s prvenstvom – brojka veća nego što su katarski dužnosnici ranije naveli.

U intervjuu s Piersom Morganom koji je u ponedjeljak emitiran na TalkTV-u, Al-Thawadi je upitan o broju smrtnih slučajeva radnika migranata kao rezultat rada na turniru.

Odgovorio je kako nema tačan broj, ali i da je “jedna smrt previše”.

Procjena je oko 400, između 400 i 500”, katao je prvi čovjek organizacije ovog događaja.

On smatra kako se uslovi rada na gradilištima poboljšavaju svake godine, posebno kada su u pitanju gradilišta vezana za Svjetsko prvenstvo.

Ove brojke je u utorak ponovio glasnogovornik katarskog Vrhovnog odbora za isporuku i naslijeđe.

Odvojeni navodi u vezi s brojkama odnose se na nacionalnu statistiku koja pokriva razdoblje od 2014. do 2020. za sve smrtne slučajeve povezane s radom (414) diljem zemlje u Kataru, pokrivajući sve sektore i nacionalnosti”, navodi se u izjavi.

Govoreći za CNN, neimenovani zvaničnik katarske vlade je kazao kako se cifra od 6,500 smrtnih slučajeva među stranim radnicima, o čemu je pisao Guardian, odnosi na razdoblje od deset godina i ne samo na one koji su radili na organizaciji Svjetskog prvenstva.

To nije tačno i zanemaruje sve druge uzroke smrtnosti uključujući bolest, starost i saobraćajne nesreće. Također, ne govori da je samo 20 posto stranih radnika u Kataru zaposleno na gradilištima”, kazao je isti zvaničnik.

Ipak, prema podacima Amnesty International-a, radnici migranti čine čak 90 posto radne snage Katara.

Neisplaćene plaće, prekovremeni i prisilni rad…

Kako piše CNN, referirajući se na organizacije za zaštitu ljudskih prava, otkako je Kataru dodijeljeno Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. godine, mnogi su se radnici migranti suočili s odgođenim ili neisplaćenim plaćama, prisilnim radom, prekovremenim radom na visokim temperaturama, zastrašivanjem poslodavaca i nemogućnošću da napuste posao zbog pravila u toj zemlji.

Na pitanje jesu li zdravstveni i sigurnosni standardi bili dovoljno dobri na početku projekta, Al-Thawadi odgovorio:

Mislim da sveukupna potreba za reformom rada sama po sebi diktira da, tako je, potrebna su poboljšanja”.

Stvarne priče s terena govore o brutalnim uslovima u kojima migranti u Kataru rade, suočeni s kršenjem ne samo radničkih nego i osnovnih ljudskih prava. Neisplaćeni bonusi, hapšenja i deportacije, samo neki su od problema s kojim se suočavaju.

Nepaljanin Kamal, čije ime je izmijenjeno zbog sigurnosti, jedan je od onih koji je svoju priču podijelio sa CNN-om.

U augustu ove godine uhapšen je bez objašnjenja zajedno s još nekoliko migranata dok su stajali ispred prodavnice. Sedmicu je proveo u zatvoru na njemu nepoznatoj lokaciji.

Kamal, koji se vratio u Nepal, kaže da još uvijek čeka isplatu bonusa od 7 hiljada katarskih rijala (oko 1,900 američkih dolara), kao i nadoknadu od 7 hiljada rijala za povredu na poslu.

Ističe kako nikad nije dobio objašnjenje zbog čega je uhapšen.

Opisujući uslove u ćeliji koju je dijelio s još 24 nepalska radnika migranta, kaže da je dobio deku i jastuk, ali je madrac na podu na kojem je morao spavati bio pun stjenica.

U zatvoru je bilo ljudi iz Šri Lanke, Kerale (Indija), Pakistana, Sudana, Nepala, Afrike, Filipina. Bilo je oko 14-15 jedinica. U jednom zatvoru bilo je oko 250-300 ljudi. Otprilike 24-25 ljudi po sobi”, dodaje Kamal.

Koristeći prošvercani telefon, razgovarao je s prijateljima, od kojih mu je jedan, kako kaže, donio stvari – uključujući pasoš – u zatvor, iako kaže da je poslan kući nakon što je nepalska ambasada poslala kopiju njegovog pasoša u zatvor. CNN je stupio u kontakt s ambasadom ali nije dobio odgovor.

Kada su me stavili na let, počeo sam razmišljati: ‘Zašto odjednom šalju radnike nazad? Ne radi se o jednom, dvoje, 10 ljudi… oni šalju 150, 200, 300 radnika na jedan let”, priča Nepaljanin.

Pretpostavlja da je bio uhapšen jer je imao drugi posao, što je nezakonito prema katarskom Zakonu o radu iz 2004. i dopušta vlastima da ponište radničku dozvolu. Kaže da je radio dodatna dva do četiri sata dnevno kako bi dopunio svoj prihod jer nije zarađivao dovoljno novca radeći šest osmosatnih smjena sedmično.

Katar ima 90-dnevno razdoblje odgode u kojem radnik može ostati u zemlji legalno bez drugog sponzora, ali ako mu se dozvola ne obnovi ili reaktivira u tom vremenu, riskira da bude uhapšen ili deportovan jer nema dokumente.

Kaže da je dobio dokumentaciju nakon hapšenja, za koju u Amnesty International-u smatraju da bi vjerovatno objasnila zašto je pritvoren, ali budući da je bila na arapskom, nije znao što piše i nije dobio prevodioca.

Katarske vlasti negirale su navode, kazavši kako se radnici ne hapse niti deportuju bez objašnjenja.

Zvaničnik vlade je objasnio kako je 97 posto svih kvalificiranih radnika obuhvaćeno katarskim sistemom zaštite plaća, uspostavljenim 2018., “koji osigurava da se plaće isplaćuju u cijelosti i na vrijeme”, te da se dodatno se radi na jačanju sistema.

Najskuplje Svjetsko prvenstvo, mizerni uslovi rada za migrantske radnike

Mediji su izvijestili kako je Katar potrošio 220 milijardi dolara prije turnira, što ga čini najskupljim Svjetskim prvenstvom u historiji, iako to vjerovatno uključuje infrastrukturu koja nije direktno povezana s izgradnjom stadiona.

Osam novih stadiona niklo je usred pustinje, a zaljevska država je proširila svoj aerodrom, izgradila nove hotele, željeznicu i autoceste. Sve su izgradili radnici migranti, koji, kako je već istaknuto prema Amnesty International-u, čine 90 posto radne snage u gotovo tri milijuna stanovnika.

Smotra najboljih reprezentacija svijeta je premještena s uobičajenog ljetnog termina na zimu u Kataru jer su vrućine tako ekstremne u ljetnim mjesecima i dosežu i do 43 stepena, pa je igranje u takvim uslovima moglo predstavljati zdravstveni rizik za igrače.

Ipak, ono što izaziva kontroverze jeste da su radnici migranti pripremali teren za ovaj događaj upravo na takvim uslovima.

“Bilo je prevruće, voda često nije bila dostupna”

Hari ima 27 godina i, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, otišao je iz Nepala u Katar jer je njegovoj porodici očajnički trebao novac, prvenstveno za hranu. Od 2013. nepalska vlada odredila je minimalnu plaću od 74 dolara mjesečno, prema podacima minimum-wage.org. Kaže da je njegova mjesečna plaća u Kataru iznosila 700 Riala mjesečno, što iznosi 192 dolara.

Nakon što se 2014. preselio u Katar radio je na četiri mjesta: u supermarketu, hotelu i na aerodromu, no najteži posao mu je, kaže, bio na građevini kada je morao nositi pločice na zgrade “šest do sedam spratova” na velikoj vrućini, plus polaganje cjevovoda u dubokim jamama.

Bilo je prevruće. Majstor je bio vrlo zahtjevan i često se bunio. Predradnik nam je prijetio smanjenjem plaća i prekovremenih sati”, kazao je za CNN.

Ističe kako je zbog visokih temperatura bilo teško i disati, a po vodu su se morali penjati na više spratove.

“Meni se to nikada nije dogodilo, ali sam vidio neke radnike kako padaju u nesvijest na poslu. Vidio sam jednog Bengalca, jednog Nepalca… dvoje do troje ljudi palo je u nesvijest dok rade. Odvezli su Bengalca u hitnu službu. Nisam siguran što mu se dogodilo”, prisjeća se Hari.

Tvrdi kako na nekim mjestima voda čak nije bila ni dostupna, ili nije bila dostavljena na vrijeme.

“Na nekim mjestim smo obično išli u kuće u blizini kako bi tražili vodu”, dodaje.

Vladin zvaničnik je kazao za CNN da je u trendu “stalni pad” u stopi smrtnosti radnika migranata, uključujući smanjenje poremećaja uzrokovanih toplinskim stresom, “uveliko zahvaljujući našem sveobuhvatnom zakonodavstvu o toplinskom stresu”.

“Katar je oduvijek priznavao da još treba raditi, posebno na pozivanju beskrupuloznih poslodavaca na odgovornost. Reforma sistema ne događa se preko noći i promjena ponašanja svake kompanije zahtijeva vrijeme, kao što je slučaj sa bilo kojom drugom zemljom u svijetu”, dodaje.

Prema Amnesty Internationalu, katarske vlasti nisu istražile “hiljade” smrtnih slučajeva među radnicima migranatima tokom prethodnih deset godina “uprkos dokazima o povezanosti između preuranjenih smrti i nesigurnih uvjeta rada”.

Činjenica da se ove smrti ne bilježe kao povezane s radom sprječava porodice da dobiju naknadu, navodi ova organizacija.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad