Jezik, nacija, politika. Simbioza u kojoj se koplja i ovaj put lome preko leđa najmlađih – školaraca. Mnogi će reći kako još Kanton Sarajevo, barem kada je riječ o nastavi jezika i imenovanju, progresivno se izdvaja u odnosu na druge krajeve Bosne i Hercegovine. Ne postoji segregacija "dvije škole pod jednim krovom" i neće je ni biti, kažu.

Maternji jezik ponovo tema o kojoj jedni šapuću, drugi glasno progovaraju. Dijana Ćirić Parla, majka dvoje djece koja pohađaju osnovnu školu u Sarajevu – kaže – dobila je anketu u kojoj se od nje traži da se odluči: bosanski, hrvatski ili srpski. Izabrala je za svoju djecu sve troje.

“Sad su me pitali da se to zove predmetom, a ne jezik na kojem će se izvoditi nastava. Ako me već pitaju kako će se zvati predmet kod djece, onda očekujem da će mi u budućnosti doći i za neki drugi predmet. Možda ćemo matematiku zvati aritmetikom, cvijećem ili slično. Znači ne znaju kako da nazovu pa pitaju nas roditelji. Ja to na drugi način nisam shvatila i ne želim da shvatim kao roditelj u drugom ovom gradu”, istakla je Ćirić Parla.

Iz nadležnog kantonalnog ministarstva demantiraju da se radi o segregaciji. Kažu – riječ je o demokratičnom procesu. Morat ćemo se, kažu, opredijeliti za jednu normu.

“Jezik se u pedagoškoj evidenciji ne unosi, nego je to naziv predmeta. Naziv predmeta je Bosanski jezik i književnost / Hrvatski jezik i književnosti / Srpski jezik i književnost. Nastava se izvodi na jednom od tri zvanična jezika koja su uređena Ustavom i zakonom”, ukazala je Nihada Čolić iz Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo.

Kao što se u Srbiji pozivaju na usaglašavanje sa svojim Ustavom kada žele zakonski zabraniti javno korištenje latiničnog pisma, tako se i Ministarstvo Kantona Sarajevo poziva na zakon kako bi primorali ljude da se izjasne. Lingvistica Snježana Kordić kaže kako nadležni nastoje što više institucionalno cementirati neistinu da se radi o tri jezika.

“U zdravom društvu bi lingvistička struka bila najglasnija kod osporavanja ovakvih iracionalnih zahtjeva Ministarstva, a kod nas je struka u službi nacionalizma. Ovogodišnjim ponavljanjem instrukcije s popratnom retorikom Ministarstvo želi navikavati ljude da apsurd prestaje biti apsurd time što dolazi iz Ministarstva. Predočavaju se kao da rade za dobrobit svih, a ustvari zastupaju ideologiju sirovog nacionalizma”, mišljenja je Snježana Kordić, lingvistica.

Podsjećamo da je velik interes javnosti širom regiona izazvala Deklaracija o zajedničkom jeziku, usvojena u ožujku prošle godine. Iza nje je stalo gotovo deset tisuća ljudi, a tvrdi se kako u Bosni Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i Hrvatskoj postoji jedan zajednički standardni jezik.

Kako sama Deklaracija kaže, korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika. Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.