Napad na profesoricu, vršnjačko nasilje, ubistvo djeteta, ubistvo i samoubistvo supružnika: Kada ćemo se početi baviti uzrocima, a ne posljedicama?

Napad na prosvjetnu radnicu u Sarajevu pokrenuo je lavinu optužbi između sindikata, ministarstva i uprave škole, ali dok se odgovornost prebacuje kao loptica, realnost na terenu je neumoljiva. U samo jednom danu svjedočili smo brutalnom vršnjačkom nasilju i nezapamćenim tragedijama unutar porodice.
Nakon napada na profesoricu u sarajevskoj Gimnaziji Obala, umjesto preuzimanja odgovornosti i dijaloga, rat saopštenjima. Uprava Gimnazije, između ostalog, ističe da najoštrije osuđuje svaki oblik nasilja, te da im je bezbjednost učenika i zaposlenih apsolutni prioritet. Pojedine informacije plasirane u javnosti, međutim, nisu tačne, ističu.
"Nakon ukazane medicinske pomoći i obavljenog pregleda, radnica se vratila u školu, što ukazuje na to da određene informacije koje su se pojavile u pojedinim medijima nisu tačne. Svjesni smo da ovakve situacije izazivaju interes javnosti i potrebu za pravovremenim informisanjem. Upravo zbog toga vjerujemo da je važno da se svi ovakvi događaji posmatraju u kontekstu profesionalnog djelovanja škole i zakonskih procedura", navode.
Institucionalni problem
Da prvobitne informacije nisu u potpunosti tačne, te da je na snazi senzacionalizam umjesto činjenica, stav je i resornog ministarstva. Kritikuje istupe sindikata koji za haos u sarajevskim školama smatraju odgovornim odredbu o obaveznom srednjem obrazovanju, tvrdeći da se nasilje i napadi na osoblje praktično ne sankcionišu. U sunovratu još nismo, ali smo na dobrom putu da uništimo obrazovanje kao temeljnu vrijednost jednog društva, ističu sociolozi.
“Mislim da je tu u pitanju jedna institucionalna odgovornost. Ako već postoji problem, tu se djeca ne smiju koristiti kao loptica za prebacivanje odgovornosti. Problem postoji, ali se mora rješavati dijaloški, razgovorom”, rekao je sociolog Vladimir Vasić.
Vršnjačko nasilje, ubistvo djeteta, ubistvo i samoubistvo supružnika...
Osim incidenta u gimnaziji, dan iza nas obilježio je i slučaj vršnjačkog nasilja, nakon što se na društvenim mrežama pojavio snimak na kojem se vidi kako maloljetna djevojčica fizički napada vršnjakinju, dok prisutni cijeli događaj snimaju mobilnim telefonima. Da li je sistem zakazao, pitanje je koje u fokus stavlja i jučerašnja tragedija u okolini Višegrada, u kojoj je otac usmrtio svoju dvogodišnju kćerku, ali i ona u Srebreniku, gdje su pronađena beživotna tijela supružnika.
“Beživotno tijelo žene pronađeno je unutar kuće s vidnim reznim povredama, ubodima i povredama koje su, najvjerovatnije, nanesene nožem. Beživotno tijelo muškarca pronađeno je u dvorištu porodične kuće. Svi tragovi upućuju da je izvršio samoubistvo”, rekao je Admir Arnautović, portparol Tužilaštva TK.
“Naravno, ne mogu opravdati ubistvo i samoubistvo, nema opravdanja, pogotovo, ne ubistvo. Ali, dešava se sigurno neki mentalni slom u ljudima kad pokušaju ili kada urade tako nešto”, kazala je psihoteraput Vahida Đedović.
Zbog čega je, od presudne važnosti, voditi računa o mentalnom zdravlju koje je u bh. društvu vidno zapostavljeno. Kao postkonfliktno društvo, nismo stigli da se bavimo sopstvenim traumama, dok, istovremeno, svjedočimo svjetskim događajima i ratovima koji ih trigeruju, ponovo budeći stare nemire, napetosti i strahove, upozoravaju psiholozi.
“Ljudi su tražili načine opuštanja kroz alkohol, različite narkotike i druge aktivnosti da bi se oslobodili napetosti koja je bila prisutna, često je stradala porodica. Kod nas to biti snažan i agresivan podrazumijeva neku snagu, ali agresivnost nisu snaga nego odraz unutrašnjeg konflikta te druge osobe. Ovo ne govorim da bi ih opravdala, nego da razumijemo da je potrebna pomoć”, rekla je psiholog i psihoterapuet Slađana Cvetković.
Da li su poruke vapaja bile jedne u nizu..?
Posebno je važno da ovakve tragične događaje ne koristimo kao senzaciju, nego kao opomenu da obratimo pažnju na naše okruženje i mehanizme pomoći.
“Da li su se ti ljudi mogli obratiti nekome za pomoć, da li su im se obraćali, da li su se te poruke koje su slali u javnost posmatrale samo kao jedne u nizu?”, upitao je Vasić-
A obično jesu.
Ako sistem nije svjestan, mi moramo biti, kažu psiholozi, koji upozoravaju na to da obratimo pažnju na naše okruženje. Posebno ako prijetimo da je neko blizak, ko je imao važan životni događaj, promijenio ponašanje koje u kontinuitetu traje najmanje 10 dana. Tada je važno da mu se približimo i nađemo načine da pružimo podršku i pomoć.
Jer, onoga trenutka, kada svi zajedno počnemo da se bavimo uzrocima, imaćemo manje i posljedica, zaključuju naši sagovornici.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare