Sve više upozorenja da je potrebno pripremiti se za novu pandemiju. Kako? O tome u ovoj kolumni za N1 Slovenija piše prof. dr. Alojz Ihan. Imunologa, između ostalog, kaže da "među trenutno cirkulirajućim virusima životinjske gripe, koji su najuzbudljiviji kandidati za skok na ljude s nepredvidivim posljedicama, poseban je virus ptičje gripe H5N1, koji se počeo širiti među peradima i patkama, a u posljednje dvije godine se prilagodio i nastanio na mnogim "neptičjim" životinjskim vrstama, na primjer na govedima".
Iskustvo s pandemijom COVID-19 pokazalo nam je tok mnogih mikrobioloških i epidemioloških pojava, koje su do tada inače opisivale pametne naučne teorije, ali za njih nije bilo pravih dokaza.
Tok talasa pandemije španske gripe (virus gripa A, podtip H1N1) u periodu 1918-1919. opisan je sa nekoliko viroloških teorija sa stanovišta naseljavanja virusa između donjeg respiratornog trakta (pluća) i gornjih respiratorni trakt (bronhi, ždrijelo, nos).
Prema ovim teorijama, početni oblici novog virusa trebali su se razviti u plućima imunokompromitovanih vojnika u rovovima Prvog svjetskog rata, koji virusu nisu mogli odoljeti ni uz upalu.
To je omogućilo razvoj novog virusa u dovoljno prilagođen oblik koji je mogao inficirati i opstati čak i u donjim respiratornim putevima imunološki zdravih ljudi, koji su se, međutim, novom virusu pokušavali oduprijeti snažnom upalom (groznica) i kašljem.
Milioni ljudi su umrli, a onda je virus promijenio karakter
Nažalost, upala zbog prisustva virusa na ogromnoj površini alveola bila je toliko velika da su zaraženi ubrzo umrli, a još ranije su zarazili i druge ljude svojim kašljem, koji je bio posebno brz u haotičnim uvjetima Prvog svjetskog rata i odmah nakon njega.
Prvi talas španske gripe (1918.) ubio je blizu 20 miliona ljudi, a onda je sljedeće godine došao još jedan talas koji je odnio najmanje toliko žrtava. Nakon drugog talasa, virus gripe je prešao u verziju koja se uglavnom zadržala u gornjim disajnim putevima, pa je virus promijenio karakter.
Postalo je zaraznije, ali više nije bio tako smrtonosan. Na taj način su preživjeli mnogi koji su bili otporni na virus i na taj način se pandemija ograničila i zaustavila.
To je bila teorija, jer naravno niko nije mogao rekonstruisati virus iz 1918. godine, a kamoli genetski pratiti njegov razvoj od početka pojave do kraja pandemije. Ali iznenađujuće, ako se gleda iz daljine, priča o pandemiji ponovila se na vrlo sličan način s potpuno drugačijim virusom Sars-Cov-2.
Nakon početnih smrtonosnih valova COVID-19 (alfa do delta), u kojima su virusi naselili pluća, evolucijski virolozi za delta verziju već su predvidjeli da se krug mogućih mutacija uzročnika COVID-19 polako zatvara. Mutacije koje virus može “priuštiti” i istovremeno ostati “živ” (tj. sposobne za uspješnu replikaciju i daljnju infekciju) su ograničene.
Ljudi su postajali otporni na poznate verzije i činilo se da za nove više nema prostora za evoluciju. Sve dok se krajem 2021. nije pojavio omikron, koji je za svoje uporište izabrao gornje disajne puteve i postao izuzetno zarazan, ali mnogo manje opasan virus.
Međutim, kako većina ljudi ne bi bila prebrzo otporna na njega zbog njegove izuzetne infektivnosti, mikron se podijelio na mnoge podvrste, koje su zbog brzog razmnožavanja u sluznici gornjih dišnih puteva stvarale vrlo malo imuniteta. odgovor, a bolest je teža kod većine pacijenata nego kod “klasičnog” COVID-19 počela je da liči na nešto jaču prehladu.
Pandemija COVID-19, sa stanovišta virologije i imunologije, potvrdila je materijalnim (genetskim) dokazima iznenađujuću tačnost teorija koje su do tada, bez materijalnih dokaza, pokušavale da objasne pandemiju španjolske gripe stotinu godina ranije. Što je, osim dobrog osjećaja o dometu nauke, važno i za budućnost – predviđanje novih pandemija i pripremanje za njih prestalo je biti naučna fantastika s iskustvom COVID-19.
Za godinu ili vijek…
Naravno, za novu pandemiju uzrokovanu agensom X, niko ne može znati koji će je virus (ili manje vjerovatno – bakterija) pokrenuti.
Daleko najveći broj virologa smatra da su uzročnici moguće nove pandemije nove sojeve virusa gripe koji naseljavaju različite životinjske vrste. Kontakt između životinja i ljudi, svaki sa svojom vrstom gripe, može dovesti do infekcije iste ljudske ćelije, u kojoj se dvije vrste virusa miješaju u novi virus.
Posebnost virusa gripe je nasljedni materijal koji je podijeljen na zasebne komade ili segmente. Kada virus inficira ćeliju (na primjer, kod čovjeka), svaki segment virusa se pojedinačno replicira na hiljade i hiljade kopija u ćeliji. Segmenti se zatim sastavljaju i napuštaju zaraženu ćeliju kao virus u nastajanju.
Međutim, ako je ista stanica inficirana s dva različita tipa virusa influence A, recimo čovjeka i svinja ili ptica, oba segmenta jednog i drugog virusa će se replicirati u istoj ćeliji u isto vrijeme. A kada se virusi skupe, ispada da su segmenti jednog i drugog tipa virusa zamjenjivi. Na primjer, prvi segment ljudskog virusa se ubacuje na mjesto prvog segmenta svinjskog virusa.
Na taj način nastaje novi kompozitni virus, koji je često funkcionalno manje sposoban od originalnih virusa. Međutim, vrlo rijetko je takav novi virus sposoban širiti i uzrokovati bolest. Tada se stvaraju uslovi za novi i ponekad vrlo smrtonosni virus, kao što je virus španske gripe.
Zbog opisanog “sklapanja” novih virusa, što je karakteristično samo za viruse gripe, većina virologa smatra da će, kada dođe do nove pandemije – možda za godinu ili vijek – vjerovatno izazvati novi virus gripe. No, većina virologa i epidemiologa mislila je isto prije pandemije COVID-19.
Među trenutno cirkulirajućim virusima životinjske gripe, koji su najuzbudljiviji kandidati za skok na ljude s nepredvidivim posljedicama, posebno je virus ptičje gripe H5N1, koji se počeo širiti među peradi i patkama, a u posljednje dvije godine se adaptirao i naselio na mnogim “neptičjim” životinjskim vrstama, na primjer na govedima.
Svako takvo novo naselje u životinjama sa kojima smo mi ljudi u čestom kontaktu nudi mogućnost adaptacije virusa i na ljude. Sa nepredvidivim posljedicama.
Srećom, zbog iskustva s pandemijom COVID-19, manje je nepoznato kako uspješno upravljati i predvidjeti tok nove pandemije, pogotovo ako je uzrokovana novim virusom gripe, s kojim već imamo dosta iskustva.
Testovi i platforme za vakcine, lijekove…
Kako bi se izbjegla iznenađenja, posebno je važno stalno pratiti nove životinjske viruse i za svaki slučaj ih tretirati kao moguće buduće uzroke bolesti ljudi.
To znači da ima smisla razviti testove za dokazivanje svih novih virusa, a istovremeno, barem u principu, pripremiti platforme za moguće vakcine i proizvodnju antivirusnih lijekova.
Na ovaj način je sasvim pouzdano moguće osigurati da se nova pandemija kontroliše brže i uspješnije nego što je to bio slučaj s COVID-19. Međutim, mnogo je manje vjerovatno da bi se neka buduća pandemija pojavila u formi koja bi nam bila potpuno nova, jer bi tako odstupila od obrazaca zaraznih bolesti koje čovječanstvo vrlo precizno bilježi već najmanje hiljadu godina.
Ali ni to nije sasvim isključeno, sjetimo se samo HIV-a.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!