Šta se dešava u Željezničaru, raspad sistema ili konačno rješenje?

Dok je 10. maja s tribine Grbavice prvi put uživo gledao Željezničar u uvjerljivoj pobjedi 3:0 protiv Sloge Meridian pred oko 4.000 navijača, strateški partner Sanin Mirvić sjedio je uz Marka Marića, čovjeka koji bi uskoro trebao postati sportski direktor kluba. Marić, bivši sportski direktor zagrebačkog Dinama (koji se nije proslavio na toj funkciji), na toj poziciji još nije zvanično potvrđen, ali poruka te slike bila je jasna: nova era samo što nije počela.

A onda, nekoliko dana kasnije, potpuno drugačija slika.

Mirvić je tokom boravka u Sarajevu obavio nekoliko sastanaka. Jedan od njih, onaj sa trenerom Savom Miloševićem, očito nije dao rezultat kojem se neko nadao. Sada već bivši trener kazao je da je „od ljudi iz kluba saznao da ne može konkretno planirati ništa od juna i da mora razmišljati o vlastitoj budućnosti".

Mandat na raspolaganje stavio je i direktor Haris Slato:

„Problem koji muči naš klub je statut, koji još nije riješen, te zbog toga izražavam veliko žaljenje što trener odlazi."

Slato je dodao da je kompletan projekat strateškog partnerstva doveden na ivicu propasti.

Sve se vrti oko jednog pitanja

Kad se posloži cijeli niz događaja, teško je ne zaključiti da iza svega stoji jedno isto pitanje — novac, odnosno uslovi pod kojima se on ulaže.

Investitor poput Mirvića teško da će unositi sredstva u klub bez jasno definisanog pravnog odnosa i u tome, realno, nema ništa sporno. Ljudi koji ulažu milione očekuju sigurnost i profit; u tom svijetu nema mnogo mjesta za romantiku i navijanje.

Ali činjenica da Milošević odlazi i da Slato stavlja mandat na raspolaganje ne mora nužno značiti da je investitor odustao. Sve može djelovati i kao pokušaj dodatnog pritiska da se višemjesečni zastoj konačno riješi.

Statut kao ključ cijelog projekta

Prema informacijama iz kluba, glavni problem je statut.

Prijedlog izmjena, kojim bi se uspostavio pravni okvir za ulazak investitora, Željezničar je Federalnom ministarstvu pravde predao još početkom godine. Dokument u prvoj verziji, prema tvrdnjama pojedinih skupštinara, nije bio savršeno sastavljen pa je vraćen na doradu, što je legitiman dio procesa.

Međutim, prema saznanjima redakcije, klub je naknadno dostavio sve što je traženo.

Ovdje je važno napraviti jasnu razliku jer se u javnosti često miješaju dvije stvari. Dio navijača govori o „blokadi" federalnog ministra pravde Vedrana Škobića (HDZ BiH), ali to je njihova interpretacija.

S druge strane, izvori bliski politici, koji su željeli ostati anonimni, tvrde nešto drugo — odobrenje iz ministarstva, prema njihovim riječima, nije sporno, ali je cijeli proces mogao biti završen mnogo brže.

Drugim riječima, ono što navijači vide kao opstrukciju, drugi opisuju kao administrativnu sporost.

Klub bez ljudi koji upravljaju

Dok administracija šuti, Željezničar gubi i vrijeme i ljude.

Na situaciju su reagovali i fudbaleri. U zajedničkom saopćenju naveli su da su na trening stigli zatečeni ostavkom trenera i činjenicom da u klubu „više nema nikoga s upravljačkom funkcijom".

To je problem koji Željezničar prati mjesecima. Nakon smjene Upravnog odbora na čelu sa Nijazom Brkovićem, koji je po dolasku predstavio vrlo ambiciozan plan iz kojeg na kraju gotovo ništa nije realizovano osim nekoliko transfera igrača, klub je ostao bez ozbiljne upravljačke strukture. Praktično, osim direktora Slate, u klubu trenutno nema ljudi koji donose ključne odluke.

Igrači su javno podržali Savu Miloševića i njegov stručni štab, poručivši da će, iako se osjećaju „prepušteni sami sebi", nastaviti profesionalno izvršavati obaveze, ali i da neće „ostati nijemi na trenutno stanje".

Odgovornost su, bez direktnog imenovanja, pripisali „određenim odlukama pojedinih institucija koje na direktan način onemogućavaju razvoj fudbala i sporta u BiH".

Željezničar i borba različitih interesa

Treba reći i ono o čemu se rijetko govori naglas — u Željezničaru već decenijama postoje različite struje, zainteresovane i za vlast i za imovinu kluba.

Svaka ozbiljnija promjena vlasničke ili upravljačke strukture automatski dira u te interese. Zato zastoj oko statuta, bez obzira na to gdje mu je stvarni uzrok, nikada nije samo administrativno pitanje.

Rasulo ili bolan put ka stabilizaciji?

Pa šta zapravo gledamo? Potpuni raspad sistema, kako bi se moglo zaključiti iz ostavki i dramatičnih saopćenja, ili samo bolnu i neizbježnu fazu prije konačnog definisanja odnosa investitora i kluba?

Iskreno, oba scenarija su moguća.

Ono što Željezničaru sada očajnički treba nije nikakva tajna — potpuna reorganizacija, jasan pravni okvir i ozbiljno dugoročno investiranje. A ništa od toga još nije završeno.

Zato ostaje pitanje na koje javnost i armija plavih navijača zaslužuju odgovor: zašto statut još nije usvojen, hoće li biti i kada? I da li je statut zaista jedina prepreka?

Dok odgovori ne stignu, slika nasmijanog investitora sa zapadne tribine i slika praznih kancelarija u klubu stajat će jedna pored druge.

A između njih — pati Željezničar.

I taj klub, i ti navijači, i ta Grbavica, zaslužuju mnogo više.