Legendarni fudbaler i trener. Heroj Mostara u 1980-im godinama 20. stoljeća. O Vahidu Halilhodžiću su ispričane mnoge priče, a malo je toga ostalo nepoznato iz njegove profesionalne karijere. Na pomen popularnog Vaha najviše emocija izazove kod navijača Veleža gdje je proveo najbolje i najljepše trenutke u karijeri.

Fenomenalni fudbaler, legenda mostarskog Veleža postigao je zavidne rezultate 70-tih i 80-tih godina u crvenom dresu ali i u reprezentativnom nogometu. Vrlo vjerovatno ne postoje bolji sagovornici o Vahi kao što su to navijači Veleža koji su pratili njegov igrački razvoj od početka.

“On je prvi i jedini igrač kojem je 10 hiljada navijača sjedeći na koljenima javno zahvaljivalo i bilo ponosno što se može pokloniti svom idolu. Sve to vrijeme sa okolnih zgrada, balkona i prozora građani Beograda su sve to fotografisali i javno aplauzom izražavali podršku i oduševljenje onim što su gledali”, kažu navijači Veleža koji su tog 24. maja bili na finalu Kupa maršala Tita na prvi spomen imena Vahid.

Da će karijera biti veoma uspješna definitivno je postalo jasno 1978. godine kada je sa mladom reprezentacijom Jugoslavije 1978. godine postao prvak Europe. Tadašnje pravilo je omogućavalo da svaka mlada reprezentacija kao pojačanje može dovesti dva igrača iznad 21 godine. Mladi reprezentativci Jugoslavije su dramatičnom finalu DR Njemačku.

“U prvoj utakmici u Halleu je bilo 1:0 za goste, a jedini strijelac je Halilhodžić. U uzvratu koji se igrao u Mostaru, pred 25 hiljada navijača, rezultat je bio 4:4. Vaha je postigao dva gola. Jugoslavija je postala prvak Evrope ponajviše zahvaljujući Halilhodžiću. Mostar je do dugo u noć slavio taj uspjeh. Mi smo na mostarskim ulicama do hotela Bristol na rukama nosili svog Vahu, a u tom periodu mnogi fudbalski klubovi željeli vidjeti u svojim redovima”, nastavlja priču grupa starijih navijača Veleža koju smo zatekli u jednom ugostiteljskom objektu.

Najuporniji je bio Dinamo, ali je Vaha odolio tim ponudama. Kako kažu sagovornici zahvaljujući ogromnom balkonu koji se nadograđuje na jednoj zgradi u Ulici Husinske bune.

“Stan na kojem je veliki balkon nadograđen je bio Vahin. Zagrebački novinari tada u svojim tekstovima ne kriju razočarenje što Vaha ne dolazi u Zagreb i šalju poruku “Pa gosp. Halilhodžiću znate li vi da u Zagrebu imamo puno zgrada na kojima se mogu nadograditi balkoni.“

Početkom 80-ih godina Halilhodžić odlazi u Francusku, tačnije u Nantes, klub iz sredine tabele Francuske kojeg vodi čak i do šampionske titule. Za vrlo kratko vrijeme Vaha je postao jedan od idola navijača Nantesa.

Legendarni Vaha je i na terenu i van njega bio vođa, uzor, čvrst kako Mostarci vole reći gromada od čovjeka, poput granita iz Jablanice, Vahinog rodnog grada.  Kako Mostarci vole liske tako se prepričavaju zanimljivosti iz vremena kada je grad živio za Velež.

“Početkom 90-ih Halilhodžić sa Draganom Okukom postaje dio upravljačkih struktura Veleža. Saigrači su bili cijelu svoju karijeru. Iz tog igračkog vremena pamti se da su, osim treninga na zelenom terenu, znali vježbati na stepenicama hodnika u hotelu Mostar noseći jedan drugog stepenicama”, kroz smijeh se prisjećaju još uvijek vjerni navijači Rođenih i za kraj dodaju:

“Kada su postali dio Uprave, temperamenti su se znali sukobiti. Prema izjavama očevidaca, nakon jedne svađe u direktorovoj kancelariji Vaha je podigao Okuku i zakačio ga na vješalicu, uporno mu objašnjavajući kojim putem klub treba ići te izašao.”

Za Velež Vaha je odigrao 203 utakmice. Osvojenim trofejom Kupa maršala Tita i sa dva postignuta pogotka u finalu postao je besmrtan kod navijača Rođenih.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad