Nabatiehu, jug Libanona. Pokraj dubokog kratera - sve što je ostalo od četverokatnice - stariji čovjek s avijatičarskim sunčanim naočalama opušteno sjedi na stolici, dok veliki rovokopač zaglušujuće kopa ruševine pokraj njega.

Preko puta, jedan toranj je tom istom eksplozijom pretvoren u betonsku granatu.

Na jednom od spratova sjedi muškarac i puši nargilu, dok iz zvučnika pušta pjesme iz Libanonske revolucije.  Zove se Jalal Nasser i vlasnik je kafića. Vratio se u Nabatieth prvog dana prekida vatre.

“Došao sam prvi dan, u 5 ujutro, i stavio sam prvu šišu u južnom Libanonu! Stavio sam je prvi dan. Zato što želim dati malo nade u ljude. Ne možemo sjediti kod kuće i plakati. Moramo imati malo nade”, kaže Nasser.

Razgovaramo gledajući mjesto bombe. Izuzetno je ljubazan i teško mu je zadržati pažnju: stalno maše automobilima koji zvukom pozdravljaju.

Optimist je po pitanju prekida vatre koji se čini sve krhkijim.

“Mislim da će izdržati. Znate, uvijek ovako. Zastane, traje mjesec dana, nekoliko mjeseci. Imam 50 godina, sjećam se 1982., kad je Izrael došao ovdje, imao sam 8 godina”, prisjeća se.

Drugi su manje sigurni oko prekida vatre. Noć ranije, Izrael je izveo zračne napade na samo osam milja udaljenosti.

“Čuli smo raketne napade, avione – mislili smo da rat još traje”, kaže Ali Hariri sjedeći ispred kamioneta s šoljom kafe.

Hariri je po struci odvjetnik, ali posljednjih nekoliko mjeseci volontira za lokalnu humanitarnu organizaciju.

“Mislim da je to bio slab prekid vatre”, kaže on. “Željeli bismo da je rat prestao prije mnogo godina, ali ne znam hoće li zaista biti zaustavljen”.

Ima dobar razlog da misli da je to službeni stav izraelske vlade.

 “Trenutno smo u prekidu vatre, napominjem, prekidu vatre, a ne kraju rata”, rekao je u utorak premijer Izraela Benjamin Netanyahu.

A izraelski ministar obrane je upozorio: “Ako se vratimo u rat, djelovat ćemo snažno, ići ćemo dublje, i najvažnije što trebaju znati: da više neće biti izuzeća za državu Libanon. Ako smo do sada državu Libanon odvojili od Hezbollaha… više neće biti [ovako]”.

Mediji Hezbollaha rekli su da je centralna komanda uvijek iznova podsjećala komandante na to da se ne upuštaju u bilo kakve aktivnosti koje bi mogle ugroziti prekid vatre.

Ali čak iako je grupa teško oštećena, njen prkos i njena ideologija ostaju nepokolebljivi.

“Želim da cijeli svijet zna da mi nismo teroristi”

U brdima Nabatieha članovi jedne porodice prebiraju po svojoj uništenoj kući: njihov otac bio je vođa Hezbollaha ubijen u zračnom napadu.

Em Ali Awada imala je sina koji je bio član Hezbollaha. Ubijen je prije 10 dana. Njezin drugi sin poginuo je u izraelsko-libanonskom ratu 2006. godine.

Stan joj je pun komšija i dobronamjernika, a zrak je težak od dima cigareta.

Zaogrnuta crnim velom i još uvijek vidno pogođena tugom, prisjeća se svojih sinova.

“Kada naša djeca budu ubijena, znamo kuda idu, naša djeca su heroji”, kaže ona.

“Ali definitivno osjećaš tugu zbog njihovog odsustva i plačeš zbog toga, jer ja sam rodila i odgojila i razmazila svoju djecu. Želim da cijeli svijet zna da mi nismo teroristi, mi smo vlasnici ove zemlje. Borimo se s vjerom i lojalnošću”, ističe.

Njihova borba je pauzirana. Možda još nije gotovo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje