Profesor Efendić: Dijaspora broji preko 50% stanovništva u BiH, već sada imamo uvoz strane radne snage

U ponedjeljak ističe rok za novi projekat kojim Hrvatska nastoji vratiti svoju dijasporu, za njega su izdvojili 4 miliona KM, dok su dosadašnje mjere u okviru programa 'Biram Hrvatsku' već dale dobre rezultate. Radi se o zemlji koja je od ulaska u EU izgubila blizu 400.000 ljudi, jednako koliko i BiH u periodu od 2009. do 2019. godine. Također, Vlada Hrvatske je prošle godine odlučila osnovati savjetodavno tijelo mladih Hrvata izvan Hrvatske koje će je savjetovati oko načina očuvanja hrvatskog identiteta u inostranstvu te poticanja mladih na preseljenje u Hrvatsku. Ne zvuči kao nešto što je teško implementirati u Bosni i Hercegovini. Kako vama zvuče ovakvi primjeri i da li bismo trebali krenuti možda u tom pravcu?

Sigurno da su ovo jako pozitivni primjeri i da će donijeti određene rezultate kada je u pitanju povratak u Hrvatsku. Ono što bih odmah kazao jeste da je emigracija očigledno problem u cijeloj regiji, ne samo u Bosni i Hercegovini. Kod nas je naročito problem jer smo imali izražene te prisilne konfliktne migracije tokom rata, zatim postkonfliktne migracije, tako da naša dijaspora danas broji preko 50% postojećeg stanovništva u Bosni i Hercegovini, što znači da je to jako velika dijaspora i da tu, naravno, imamo i potencijal koji bi se mogao značajnije koristiti kada je u pitanju razvoj zemlje. Mi također imamo jedan niz aktivnosti, projekata koji se tiču dijaspore, i to možemo primijetiti na različitim nivoima vlasti, od državnog, entitetskog, kantonalnog. Imamo pokušaje ili čak i uspješne primjere integrisanja politika vezanih za dijasporu u strateške dokumente. Na lokalnoj razini imamo inicijative da se prepozna značaj dijaspore, tako da i u Bosni i Hercegovini vjerujem da možemo kazati da smo svjesni činjenice da nam je dijaspora jako bitna. Ono što nam nedostaje je jedan snažniji institucionalni pristup, znači snažnija politika i strategija, pa ja bih čak rekao jedno ministarstvo, kao evo što ste spomenuli u slučaju Hrvatske, koje bi se bavilo pitanjem demografije, migracija i na jedan sistemski, holistički pristup nastojalo da aktivira te potencijale koje imamo. Tako da ćemo vjerovatno u budućnosti sve više govoriti o značaju dijaspore i vjerujem da naši građani su zainteresirani da pomognu Bosni i Hercegovini ako rade vani, ali isto tako mislim da je jedan pozitivan iskorak ili činjenica da danas govorimo o povratku, i to o ekonomskom povratku, u smislu da naši građani nalaz ekonomske razloge da se vrate u Bosnu i Hercegovinu, što barem donekle korigira taj neto migracioni bilans koji je još uvijek negativan. Tako da možemo učiti jedni od drugih. Imamo također slične pozitivne primjere u našoj regiji i bitno je da to iskoristimo i za Bosnu i Hercegovinu kada je to logično.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da ogroman broj onih koji se odluče vratiti u svoju zemlju su ljudi koji pokreću biznise, ovdje donose izuzetno važan kapital ne samo u finansijskom smislu nego i u smislu transfera znanja i iskustva. Znamo li mi uopšte ko su ti ljudi, imamo li posebnu evidenciju ili prepuštamo ih jednostavno nekako slučajevima i ostavljamo ih potpuno nevidljive u cijelom sistemu?

Naši građani, poduzetnici, ljudi koji se vraćaju u BiH, pogotovo u novije vrijeme, prilično ostaju neprepoznati, institucionalno neprepoznati u Bosni i Hercegovini, i tu bi trebalo sigurno činiti više. Trebalo bi promijeniti zakonski kontekst koji bi omogućio da se posvetimo građanima, poduzetnicima koji se vraćaju, koji donose ljudski kapital, fizički, finansijski kapital, društveni kapital, znači mnoge kapitale, poduzetnost koja je sistemski jača kod povratnika. Dakle, imamo istraživanja koja to potvrđuju, znači puno tog razvojnog potencijala koji može nadopuniti ono što mi ovdje radimo u Bosni i Hercegovini. Ja ne želim kazati da mi možemo bazirati strategiju razvoja primarno na dijaspori, ali ona može biti bitan komplement, nadopunjujući faktor kada je u pitanju razvoj zemlje. I s te strane, znači trebamo činiti više. Imamo sada prva istraživanja koja pokazuju da imamo ekonomske povratke, to je jako bitno. Međutim, sada je pravi trenutak da im se posvetimo, da kažemo: "Tu smo da vam pomognemo", jer to su građani koji su proveli, evo, ja sam radio intervjue sa poduzetnicima u jednom manjem gradu koji su proveli 20 godina u Njemačkoj, odlučili su da se vrate, i onda kada se vrate imaju čitav niz nekih problemčića o kojima ne razmišljamo, da su istekli dokumenti, da treba nostrificirati diplome za djecu, da treba riješiti zdravstveno osiguranje, da postoje određeni rokovi, da se teško snalaze u našem institucionalnom kontekstu. Znači, vrlo je bitno da im se pruži podrška, sistemska podrška na svim nivoima vlasti kako bi taj povratak tekao na jedan lijepi način i sigurno da bi to stimuliralo i druge da se vrate u BiH.

Da li ćemo zaista brzo prerasti u društvo u kojem neće imati ko raditi? Da li je moguć neki kolaps u budućnosti?

Ne bih se složio da će doći do nekog kolapsa. Naravno, naša populacija je generalno starija, to se odnosi i na tržište radne snage. Ali vidite, mi imamo isto tako jako nisku participaciju na tržištu rada. Imamo puno neaktivnog stanovništva. Znači, mi još uvijek imamo potencijala, i vjerujem da ćemo, kada je u pitanju tržište radne snage, mi imati radne snage da odgovore poslovima koje imamo u našem društvu. Ono što hoće biti problem, što već jeste, mi to u ekonomiji zovemo strukturna nezaposlenost. Znači, mi ćemo imati radnike, ali će nam faliti radnici za određene profesije, kvalifikacije, određene poslove. Jer mi već sada imamo praktično uvoz strane radne snage. Strukturna nezaposlenost će biti vjerovatno izazov u budućnosti, ali tržište radne snage će funkcionisati na svoj način. Imamo sistem ponude i potražnje. Plate će isto tako djelovati na privlačenje ili odvlačenje radne snage. Znači, čitav niz faktora i taj mehanizam će djelovati da ćemo imati neku svoju ravnotežu. Dakle, neće tu biti nekog kolapsa.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad