Tim Robey, novinar The Sunday Telegrapha, u opširnom tekstu o filmu Jasmile Žbanić “Que Vadis, Aida” koji je kandidat Bosne i Hercegovine za Oscara piše kako je bilo potrebno četvrt vijeka da se genocid u Srebrenici frontalno riješi u igranom filmu.

“Samo ovo čini bosanskog kandidata za nagradu “Que Vadis, Aida” najvažnijim filmom godine. Slučajeno je i jedan od najboljih”, piše Robey u uvodu.

Robey nastavlja i pojašnjava ulogu Aide koju glumi Jasna Đuričić i njenu borbu za spas porodice od agresije srpskih oružanih snaga.

“Usred kaotične humanitarne krize tijekom koje su holandske mirovne snage UN-a kolebale, više od 8.700 muslimanskih muškaraca i dječaka je prikupljeno i ubijeno. Ovom operacijom rukovodio je Ratko Mladić, vođa vojske bosanskih Srba, kojeg je Hag 2017. osudio na doživotnu kaznu. Čak i sada, srpski gradonačelnik Srebrenice poriče da je dokazan genocid, a tema je toliko podijeljena da su oba filma na srpskom glavni glumci suočili su se sa prijetnjama smrću jer su se odvažili. Duboko dirljiv i pedantno istražen, Žbanićkin film je zastrašujući poziv na uzbunu u svijetu koji je postao skiciran oko detalja Srebrenice. Jedna scena, kada ožalošćena majka prepoznaje otkopane kosture svojih najmilijih, nikada se ne može otresti. Usred valova hvaljenja od premijere u Veneciji, Quo Vadis, Aida? upravo je dobio nominaciju za Oscara za najbolji međunarodni film, povrh dvije nominacije za Baftu – ne samo u kategoriji stranih jezika, već i za najbolju režiju”, piše Robey.

Robey navodi kako mu je Žbanić u razgovoru preko Zoom-a kazala kako je dobila nekoliko stotina poruka u trenutku kada se doznalo za nominaciju za Oscara te da smatra da je to dodatno podignulo energiju u Bosni i Hercegovini što će dovesti do još veće gledanosti filma.

“Još uvijek tako vruću temu i vrlo emocionalno za bosanske muslimane. Još uvijek postoji 1.000 tijela za kojima majke Srebrenice tragaju. A postoji snažan politički napor Srbije da se genocid negira. Snimali smo, a da niko za to nije znao. Dvije godine nisam davala intervjue – nisam željela da Srebrenicu kao temu koriste političari. Nakon Venecije, pripremili smo premijeru samo za mlade. To je bila naša strategija – pokušavajući ne stvarati sukobe ili medijima davati razlog za skandal ili podjelu. Film nije napravljen da dijeli ljude već da bismo se bolje razumjeli”, kazala je Žbanić za Telegraph.

Britanska javnost se podsjeća i na neke druga ostvarenja koja su bila zapažena na svjetskoj razini poput “Ničija zemlja”, “Dobrodošli u Sarajevo”, “Ratnici” te “U zemlji krvi i meda”. Kada je u pitanju film “U zemlji krvi i meda” koji je bio rediteljski prvijenac Angeline Jolie navodi se uloga Baronesse Arminke Helić koja je dobar dio karijere posvetila aktivizmu i borbi protiv seksualnog nasilja u sukobima. Helić, inače vrlo povučena konzervativna političarka, za britanski medij je kazala kako se nada da će ovaj film skinuti veo poricanja koji leži nad genocidom i da će ljudima pokazati šta se desilo.

“Dvadeset i pet godina nakon rata, istina se odbacuje. Poricanje se preselilo sa ruba krajnje desnice u mainstream. Prošle godine je poricatelj genocida Peter Handke dobio Nobelovu nagradu [austrijski autor bacio je sumnju na masakr u knjizi 1996. godine]. To je ono protiv čega smo suočeni”, kazala je Helić.

Robey ističe kako ni pored svih napora nisu izostale negativne reakcije.

“Uprkos svim Žbanićkim naporima da spriječi neprijateljstvo u regiji, sve veće priznanje njenog filma neizbježno je izazvalo reakciju. Naslovi u srpskoj tabloidnoj štampi uključuju “Prljave laži o Srebrenici guraju se za Oskara” i “Srbi su opet krivci i zločinci””, piše Robey.

Žbanić u razgovoru za britansku novinu ističe kako joj je žao da su gledaoci prilisljeni gledati film na telefonima ili televiziji jer je stvarna namjera bila da film bude gledan u kinu i da je upravo zbog toga velika pažnja bila posvećena sitnim detaljima filma.

Robeyjevo predstavljena “Que Vadis, Aida” britanskoj publici završava Žbanićkinim riječima i mišljenjem da se Srebrenica danas dešava da ništa ne bi bilo drugačije nego li je to bilo prije 25 godina.

“Da se Srebrenica događala danas, bojim se da bi ishod bio isti. Kada zastanete i razmislite – ko bi od naših evropskih političara rekao: „Ne, moramo zaustaviti ubijanja muslimana? Ne vidim to lice, ni u Evropi ni u UN-u. To je za mene glavno pitanje. Ljudi bi još jednom umrli“, zaključila je Žbanić.