Dok je veliki dio liberalno-demokratske Evrope bio u stanju šoka nakon pobjede Donalda Trumpa i tražio objašnjenja, pa čak i utjehu, “autokrate na istoku i jugoistoku Evrope brzo su iskazale svoj entuzijazam”, piše viši istraživač austrijskog Instituta za međunarodnu politiku u Beču. Kao primjer navodi predjesnika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, te upozorava da je, zbog Trumpove nepredvidivosti, sada na Balkanu “sve moguće”.
Džihić za autrijski list Der Standard navodi da je Dodik osvijetlio zgradu predsjedništva u Banjoj Luci Trumpovim portretom, dok su se druge “snažne vođe” širom Evrope, na čelu s Viktorom Orbanom te njegovim susjedima iz SLovačke i Srbije, Robertom Ficom i Aleksandrom Vučićem, požurili čestitati novom predsjedniku SAD-a.
“Na Balkanu, klijentelistički režimi očekuju podršku od Trumpa, posebno za svoju ideologiju “srpskog sveta”, koja u suštini oživljava stari san o “Velikoj Srbiji”. Milorad Dodik u Republici Srpskoj već dugo sanja o secesiji, dok mnogi u Srbiji priželjkuju nove dogovore u vezi s Kosovom. S nepredvidivim predsjednikom Trumpom, koji se oslanja isključivo na “dilove” i transakcionalizam, na Balkanu je sve moguće. U najgorem scenariju, čak ni otvaranje Pandorine kutije nije isključeno”, piše on.
EU kao nemoćni posmatrač
Džihić izražava zabrinutost zbog uloge Evropske unije, navodeći da ona u ovoj situaciji “više liči na nemoćnog posmatrača nego na snažnog i dominantnog aktera”.
“Iako je Srbija nakon izbora u decembru 2023. bila žestoko kritikovana zbog očigledne izborne prevare, tokom ljeta postala je najvažniji partner EU – posebno Njemačke – u planovima za eksploataciju litijuma”, navodi on, te dodaje da je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nedavno posjetila Beograd i pohvalila “svog prijatelja” Vučića za napredak u oblasti vladavine prava.
“To je farsa koja se obija o glavu – režim sve brutalnije suzbija novu talas protesta. Kada Brisel zaboravi vlastite norme i vrijednosti u odnosu s autokratama i pribjegne pragmatičnom “umirivanju”, potpuno podriva svoju vjerodostojnost na Balkanu”, upozorava on.
Zatim ističe da van institucija u Briselu postoje države EU koje otvoreno staju na stranu Vučića ili Dodika:
“Orban u Mađarskoj već godinama važi za velikog prijatelja i zaštitnika Srbije i Republike Srpske. Fico se rado pridružuje ovoj novoj autoritarno-nativističkoj alijansi. U Budimpešti i Bratislavi ide se dalje s nadom da će se uskoro pridružiti i druge zemlje – Prag s mogućim budućim premijerom Andrejom Babišem ili Beč s “narodnim kancelarom” Herbertom Kicklom”.
“Ovdje se otvara šira evropska i, sada s Trumpom, globalna perspektiva za postepeno jačanje autoritarne alijanse, koju prije svega povezuje duboko preziranje liberalne demokratije”, piše Džihić.
Orbanov priručnik
On objašnjava da se ovo duboko preziranje liberalnih demokratija prvo manifestuje na nacionalnom nivou, “gdje novi autoritarci gotovo u potpunosti prepisuju iz Orbanovog priručnika razvijenog od 2010. godine: slabljenje vladavine prava, kontrola medija, kooptacija ekonomskih elita, i kada se na ulicama pojavi otpor, kao posljednjih sedmica u Srbiji ili trenutno u Gruziji, ne ustručavaju se od represije”.
“Prateća zaglušujuća retorika desnih autoritaraca, prepuna samodopadnosti i nacional-šovinističkih slogana koji dijele narod na “dobre” i “zle” te političke protivnike proglašavaju neprijateljima, samo je dodatak”, dodaje.
Džihić primjećuje da se antidemokratske promjene na nacionalnom nivou dešavaju brzo i da “pomiču granice onoga što je prihvatljivo, zamislivo i moguće”, te da ovo već odavno ima međunarodni odjek.
Zatim citira njemačkog sociologa Wilhelma Heitmeyera, koji u svojoj revolucionarnoj studiji o desničarskim prijetnjama govori o “nesigurnosti stanja” i novoj nejasnoći i egzistencijalnim krizama koje u društvima prizivaju ksenofobne nacionaliste, autoritarce svih vrsta i desničarske ekstremiste.
“Ovo je danas jasno vidljivo ne samo na istoku i jugoistoku Evrope, već i na zapadu – od Italije i Nizozemske, preko Francuske, pa sve do Austrije, gdje su slobodnjaci nedavno ostvarili izbornu pobjedu”, piše on.
“Evropa mora da se probudi”
Zatim Džihić pita: “Koji su odgovori liberalnih i demokratskih snaga na ovo”?
“Možda smo zaboravili da demokratija nikada nije završena, već da je stalno u nastajanju, da ne postoje garancije za slobodu i da ona može nestati preko noći? Ruska agresija na Ukrajinu trebala je biti poziv na buđenje”, ističe.
“Već smo jednom nogom zakoračili u novu autoritarnu eru, na koju liberalne demokratije Evrope nisu imune. Jedno je jasno – potrebno je učiniti mnogo i to veoma brzo kako bismo sačuvali našu liberalnu demokratiju i slobodu. Moramo se probuditi i boriti za našu demokratiju i slobodu: unutar naših društava, ali i ujedinjeni prema vani – u Ukrajini, Gruziji, Srbiji i svim drugim evropskim zemljama izvan EU. Osim toga, moramo oblikovati pozitivnu viziju Evrope, pa čak i utopiju, koja će povezati budućnost s nadom i ponovo inspirisati ljude”, zaključio je na kraju.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare