Kroz većinu posljednjih 20 godina, reforme tržišta rada bivšeg kancelara Gerharda Schrödera osiguravale su gotovo punu zaposlenost u Njemačkoj. No, ovaj model sve više puca pod pritiskom široke industrijske krize i sve većeg jaza u kvalifikacijama radne snage, piše Politico.
Samo je pitanje mjeseci kada će broj nezaposlenih u Njemačkoj dostići tri miliona prvi put u posljednjih deset godina, dok kompanije ili bankrotiraju ili odustaju od čekanja na oporavak koji jednostavno ne dolazi. Nakon vala zatvaranja pogona u energetski intenzivnim industrijama poput hemijske u 2022. godini, prošle godine je pod pritiskom popustio i ključni automobilski sektor, pri čemu su Volkswagen i druge kompanije najavile hiljade otkaza.
Kako piše Politico, to sada ima lančane posljedice na sve manje sektore koji ovise o industrijskim gigantima. Indeks zapošljavanja minhenskog instituta Ifo pokazuje da “gotovo sve grane industrije u Njemačkoj žele smanjiti broj zaposlenih”.
Na početku godine, broj nezaposlenih porastao je za sezonski prilagođenih 11.000, dostigavši 2,88 miliona ili 6,2 posto radne snage. Stopa nezaposlenosti sada je na najvišem nivou u više od četiri godine, tek nešto ispod vrhunca zabilježenog tokom pandemije, i očito ide u pogrešnom smjeru. Klaus Wohlrabe, direktor istraživanja u Ifou, izjavio je da očekuje da će broj nezaposlenih dostići psihološki važnu granicu od tri miliona do sredine godine.
Iako je taj broj i dalje daleko ispod crnih dana ranih 2000-ih, kada je njemačka industrija prebacila veliki dio svog lanca snabdijevanja u centralnu Evropu kako bi iskoristila znatno niže troškove rada, situacija se pogoršava. Taj egzodus povećao je nezaposlenost na preko pet miliona prije nego što su Schröderove reforme preokrenule trend.
Međutim, zbog različitih faktora, broj nezaposlenih ne odražava u potpunosti razmjere krize. Veće oslanjanje na programe prijevremenog penzionisanja, državne subvencije za skraćeno radno vrijeme i pad broja novih radnih mjesta ukazuju na to da je situacija gora nego što to zvanične brojke pokazuju.
Primjer za to je čuveni njemački program Kurzarbeit — sistem socijalnog osiguranja koji omogućava poslodavcima da smanje radne sate zaposlenima umjesto da ih otpuštaju, uz privremenu naknadu za izgubljenu zaradu. Prema preliminarnim podacima Savezne agencije za rad, u novembru je 293.000 zaposlenih primilo naknade iz ovog programa, što je 30.000 više nego prethodnog mjeseca i dvotrećinsko povećanje u odnosu na prethodnu godinu.
Kurzarbeit je osmišljen kao privremena mjera za ublažavanje ekonomskih padova. Nakon kolapsa njemačke “semafor” koalicije prošle godine, SPD i Zeleni produžili su period u kojem kompanije mogu koristiti ovaj program sa jedne na dvije godine.
Međutim, mnogi problemi koji su pogodili Njemačku posljednjih godina nisu privremeni već strukturni: gubitak jeftinih energetskih izvora i sve agresivnija konkurencija iz Kine, naročito u ključnom automobilskom sektoru.
“Ovo produženje može zadržati radnike u neodrživim poslovima umjesto da ih oslobodi za one koji su održivi”, rekao je Wohlrabe.
Kao rezultat toga, rast broja radnika na Kurzarbeitu prikriva suštinsku slabost ekonomije i mogao bi nagovijestiti veliki val otkaza u budućnosti.
“Mnoge firme vagaju troškove zadržavanja radnika u odnosu na rizik da ih otpuste i kasnije ne pronađu kvalifikovane zamjene kada ekonomija ponovo ojača. Ključno pitanje je koliko dugo kompanije to mogu finansijski izdržati”, rekao je Wohlrabe.
Sve više njih to očito ne može. Broj korporativnih bankrota porastao je za 25 posto u 2024. godini, dok je Enzo Weber, šef istraživanja u Institutu za tržište rada IAB u Nürnbergu, upozorio ove sedmice da industrija gubi 10.000 radnih mjesta mjesečno.
Prijevremena penzija ublažava pad
Još jedan način prikrivanja nezaposlenosti ili neuposlenosti jeste sistem Altersteilzeit, koji omogućava starijim radnicima da skrate radno vrijeme pred penziju.
Ovaj sistem sada ponovo preuzima tu ulogu, ali bez državnih subvencija. Volkswagen planira ukinuti ekvivalent od 35.000 radnih mjesta u Njemačkoj do 2030. godine, a glasnogovornik kompanije rekao je za Politico da mogu “smanjiti radnu snagu za oko 24.000 do 2030. godine putem demografske krive i ponuda za djelimičnu penziju”.
“Kriza na tržištu rada odavno je prisutna, ali jednostavno nije vidljiva”, izjavio je prošlog mjeseca Nicolas Stihl, vlasnik istoimene kompanije za proizvodnju motornih testera, za Augsburger Allgemeine Zeitung. “Stopa nezaposlenosti u Njemačkoj bila bi znatno viša od šest posto da veliki demografski slojevi nisu upućeni u prijevremenu penziju kroz Altersteilzeit i slične programe”.
Podaci o korištenju programa ranog penzionisanja znatno kasne: prema najnovijim brojkama njemačkog penzionog sistema, krajem 2023. godine bilo je 284.000 korisnika, što je tek polovina trenutne recesije. To je i dalje daleko ispod vrhunca iz 2009. godine kada ih je bilo 672.000, ali taj broj raste svake godine od 2015., čak i u godinama kada je njemačka ekonomija stabilno rasla.
Wohlrabe je rekao da bi nova vlada, nakon izbora zakazanih za 23. februar, mogla pomoći u uklanjanju dijela nedavne nesigurnosti koja je doprinijela rastu nezaposlenosti.
Međutim, dodao je da će proći neko vrijeme prije nego što se osjete stvarni efekti. Pitanje koliko dugo.
Nicolas Ziebarth, šef istraživanja tržišta rada u Leibniz centru za evropska ekonomska istraživanja, izrazio je pesimizam: “Vjerujem da će narednih deset godina biti vrlo teških za Njemačku i da ćemo svjedočiti rastu stope nezaposlenosti”.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!