
Vatreno oružje i svadbena veselja u Bosni i Hercegovini, nažalost, i dalje idu ruku pod ruku. Iako se svako malo dogode incidenti u kojima zalutali metak završi u nečijem stanu, probuši automobil ili, u najgorim slučajevima, teško povrijedi ili usmrti čovjeka, ovaj običaj opstaje. O ovoj temi u emisiji Novi dan na N1 govorila je Irma Baralija, profesorica sociologije i filozofije i bivša vijećnica u Gradskom vijeću Mostara, koja je još prije nekoliko godina pokrenula inicijativu da se mladencima i svatovima prije ceremonije u Gradskoj vijećnici pročita zakon o zabrani upotrebe oružja.
Slučajevi koji su se u proteklom periodu desili govore o opasnosti upotrebe vatrenog oružja na svadbama. Tako je prošle sedmice u Sarajevu žena je u svom stanu pronašla metak koji je proletio kroz prostoriju u kojoj svakodnevno sjedi. Također, u Gradačačkoj ulici u glavnom gradu BiH zabilježeno je izrešetano vozilo, a u junu je brat na svadbi u Laktašima ranio vlastitu sestru – metak je prošao svega centimetar od njenog srca. Ljekari su joj jedva spasili život.
Shodno navedenom, Baralija je podsjetila da je njena inicijativa nastala jer je pucnjava ispred mostarske vijećnice postala redovna scena.
"Naša vijećnica se nalazi u najprometnijem dijelu grada. Ispred je najveći kružni tok sa dvije trake i još četiri izlaza. Odmah pored zgrade je gimnazija i Koledž ujedinjenog svijeta, a iza vijećnice je osnovna škola. To znači da u tom prostoru dnevno cirkuliše nekoliko stotina učenika i živi na hiljade građana. I u takvom okruženju, gotovo svakog vikenda, dešavalo se pucanje tokom svadbi", istakla je.
Kako je kazala, problem joj je postao očigledan tek kada su joj se obratili građani.
"Nisam tada ni živjela u tom dijelu grada i nisam bila svjesna razmjera. Ali građani s Bulevara pisali su mi i molili da reagujem. Vikendom, kada je po nekoliko svadbi za redom, pucnjava je bila konstanta. Često bih ponedjeljkom, dolazeći na sjednice ili komisije, nalazila čahure ispred vijećnice. Dakle, imali smo i dokaze, a imali smo i kamere koje snimaju. Bilo je jasno da se reagovati može, ali nije bilo volje", dodala je.
"Kazne postoje, ali se ne primjenjuju"
Podsjeća da u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK) postoji jasan zakon koji uređuje ovu oblast, a u kojem je u jednom od članova navedeno: nošenje i upotreba oružja na javnim površinama strogo je zabranjeno, a kazne se kreću od 1.200 do 2.500 KM.
"Za mene je i to malo, ali ni te kazne se ne sprovode. Nikada nisam čula da je bilo ko kažnjen jer je pucao ispred vijećnice. A tragedija je uvijek nadohvat ruke. Sve je to licemjerno – na papiru piše jedno, a u praksi niko ne reaguje", kazala je Baralija.
Baralija je navela da slični incidenti postoje i u regionu, posebno u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji.
"Sjećam se slučaja u Makedoniji, prije 15-ak godina kada je djevojka poginula tokom proslave Nove godine zbog zalutalog metka. Oružje se ne koristi samo na svadbama, nego i tokom vjerskih praznika, proslava rođenja djeteta i drugih događaja. Slični običaji postoje i na Bliskom istoku, u Turskoj, pa čak i u Indiji. Ali ono što nas najviše boli je što se to dešava ovdje, u našem postkonfliktnom društvu i što se na prevenciji radi vrlo malo", upozorila je.
"Nasilje smo normalizovali"
Baralija smatra da je problem mnogo dublji od samog zakona.
"Živimo u društvu u kojem smo nasilje normalizovali. Kada se puca na svadbama, niko ne reaguje iako su tu djeca, stariji ljudi, porodice. Nevjerovatno je da šutimo jer smo se navikli. A onda, kada se desi femicid ili porodično nasilje, budemo iznenađeni i pišemo statuse na Facebooku. Sve je to povezano – nasilje rađa nasilje", kazala je.
Prisjetila se i apsurdne scene koju je nedavno doživjela:
"Prije nekoliko dana, u blizini mog stana, osim oružja su koristili i sirenu za protuzračnu odbranu iz rata. To nas je sve podsjetilo na ratne traume. A niko nije reagovao. Ljudi su samo nastavili slaviti, kao da je to normalno".
Podsjetila je i na nedavne političke skupove.
"Na slavlju kojem su prisustvovali lideri SNSD-a, sa Miloradom Dodikom, pjevač je izvodio pjesmu u kojoj se aludira na nasilje nad ženom. Publika se smijala, pjevušila, niko nije reagovao. To pokazuje u kakvom društvu živimo – društvu u kojem se takve pjesme pjevaju i u kojem se puca da bi se pokazala moć. Rafali su postali statusni simbol, znak sile i nadmoći", stava je Baralija.
“Svako od nas ima odgovornost”
Iako problem izgleda sistemski, Baralija naglašava da i pojedinac može i mora uraditi nešto.
"Možda pojedinac ne može promijeniti cijeli obrazovni sistem ili društveni narativ, ali može reći da na vlastitoj svadbi ne želi upotrebu oružja. Može zabraniti pucanje i jasno reći da slavi ljubav i zajedništvo, a ne nasilje. To svako od nas može uraditi. Ali ne činimo to i trebamo se zapitati – zašto?", upitala je.
Prema njenim riječima, inicijativa u Mostaru imala je simboličan cilj – da otvori raspravu.
"Nažalost, tada sam doživjela podsmijeh kolega. Od 34 vijećnika bilo je samo osam žena. Ostali su bili stariji muškarci, odgojeni u ovom mentalitetu, i nisu shvatali razmjere problema. Neki su kasnije obećali verbalna upozorenja tokom svadbi, ali po količini pucnjave koja se nastavila – očito je da se to rijetko radilo", naglasila je Baralija.
Na kraju razgovora poručila je da bez šire društvene promjene problem neće biti riješen.
"Mediji, građanske inicijative, pojedinci – svi moramo govoriti i pokretati procese. Pucanje na svadbama je glup, opasan i protuzakonit običaj. Vrijeme je da ga prestanemo tolerisati", zaključila je, između ostalog, Baralija.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare