Predsjednik Slovenije Borut Pahor u intervjuu za N1 kazao je kako je potrebno da državnici koji žele dobro Bosni i Hercegovini, u saradnji sa lokalnim vlastima, pomognu BiH da izađe iz tog "statusa quo, koji u suštini i nije status quo nego je u stvarnosti nazadovanje".

N1: Gospodine predsjedniče, dobar dan.

Borut Pahor: Dobar dan.

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, boravio je krajem ove sedmice u kratkoj posjeti u Sloveniji gdje se sastao sa predsjednikom Vlade Janezom Janšom. To se dogodilo nakon njegovog susreta sa mađarskim premijerom Viktorom Orbanom. Mnogi u Bosni i Hercegovini to vide kao pokušaj lobiranja, možda traženje podrške za dalje slabljenje institucija Bosne i Hercegovine, a kasnije čak i za otcjepljenje Republike Srpske. Kako vi vidite taj susret?

O susretu sam upoznat toliko koliko i sva domaća i inostrana javnost. O sadržaju razgovora sa gospodinom Dodikom nisam govorio sa predsjednikom Vlade. Mislim da dijalog sa jednim ili sa sva tri člana Predsjedništva uvijek može biti od koristi ukoliko ispred sebe imamo jedan i bitan cilj, a to je da učinimo sve kako bi sačuvali teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, da zajedno sa bosanskim vlastima i uz pomoć međunarodne zajednice napravimo Bosnu i Hercegovinu funkcionalnom i konačno jednom evropskom državom.

Kako vi razumijete da je susret samo sa jednim članom Predsjedništva a ne sa predsjedavajućim? Vi ste se prema pravilu, upozoravaju kolege iz Sarajeva, susretali sa sva tri. Posebno u vrijeme koje je bilo tako osjetljivo kao što je sada.

To što ste na kraju rekli je tačno. Tih godina, između 2012. i 2013. godine, i 2017. i 2018., sastajao sam se svakom prilikom, koliko je to bilo moguće, sa svim članovima Predsjedništva, također i sa onima koji nisu bili članovi Predsjedništva a bili su bitni ljudi u Bosni i Hercegovini, kako bi dobio što više informacija, jer me budućnost Bosne i Hercegovine, smatram se prijateljem Bosne i Hercegovine, uvijek zanimala. Tačno je, kao što ste dobro primijetili, zadnjih godina, kada su stvari nažalost postale osjetljivije, više sam pazio da susreti budu sa sva tri člana Predsjedništva, ne bez razloga. Na jednoj strani radilo se o poruci, a dalje da sva tri naroda zajedno mogu stvoriti uslove za funkcionalnu, evropsku državu u kojoj će biti kvalitetan i demokratski život, mislim da Bosna i Hercegovina ima taj kapacitet, a ne potcjenjujem probleme u kojima se našla. Također sam spreman na različite načine pomoći, ne samo kao supredsjedavajući, sada već više od 10 godina, inicijative Brdo-Brijuni, nego u razgovorima sa drugim kolegama u Evropi neformalno razgovaramo da nije možda došlo vrijeme da bi mi državnici, možda na neformalnom nivou, koji na neki način želimo pomoći Bosni i Hercegovini da izađe iz tog statusa quo, koji u suštini i nije status quo nego je u stvarnosti nazadovanje, da bi se možda formirali kako bih rekao kao „Friends of Bosnia – Prijatelji Bosne i Hercegovine“, kako na političkom tako i na stručnom nivou, i pokušali u saradnji sa bosansko-hercegovačkim vlastima pronaći rješenja za njihove ključne probleme zato, da bi se Bosna i Hercegovina pomakla sa mrtve tačke u pregovorima sa Evropskom unijom. Naime, ukoliko tog napretka ne bude u nekom razumnom vremenu, još više će se razmahnuti ideje o tome da nije moguće zajedno živjeti, da je za narode u suštini korisnije da se priključe svojim matičnim državama, da to tako nazovemo, čime bi se otvorilo pitanje bošnjačkog naroda i njihove političke, privredne i druge egzistencije. Mislim da to treba izbjeći jer se sa sigurnošću ne može reći da je to moguće riješiti mirnim putem, lično sam mišljenja da to nije moguće riješiti mirnim putem. Zato se i lično zauzimam da bi što više razgovarali, ako je taj dijalog koji spominjete u nedjelju bio u tom svjetlu, vjerovatno se dijalogu u osnovi niko ne protivi. Ukoliko je gospodin Dodik tražio podršku sa stajališta koje ja ne podržavam, ne da bih se ja uplitao u bosansku politiku, onda mislim da bi stajalište o tome, ne samo slovenačko nego i stajalište međunarodne zajednice, ipak moralo biti jasno. Tu smo zato da pomognemo Bosni i Hercegovini da naravno, ostane unutar teritorijalne granice, i bude funkcionalna.

Sa Balkana dolazi procjena da je do susreta došlo jer oba, kako gospodin Dodik tako i gospodin Janša, pripadaju političkoj desnici koja sve tjesnije sarađuje i povezuje se širom Evrope. Da li biste i vi možda prihvatili tu procjenu?

Vidite, pripadamo slobodnom svijetu i svako ima pravo da razgovara i sarađuje možda intenzivnije nego sa drugima, sa onima koji su istomišljenici. Mislim da sa tim nije ništa pogrešno, mislim da si Evropa i Zapadni Balkan mogu priuštiti da se istomišljenici međusobno druže, ali mislim da je poenta jedne zrele, međunarodne politike u tome da pokuša prevazići te stranačke uske interese, možda također nacionalne, nacionalističke, i da ispred sebe ima kontekst mirne i udružene cijele Evrope, uključujući Zapadni Balkan, i sva moja nastojanja, naročito zadnjih godina, idu ka tome. Djelimično sam zadovoljan jer je to sažeto i u stajalištima zadnjeg susreta čelnika Evropske unije, da Evropska unija vidi Zapadni Balkan kao cjelinu, da ga vidi kao geopolitičko pitanje prve kategorije i da mu mora posvetiti više pažnje, tu se nalazi zadovoljstvo, a zatim počinje i malo razočaranja, gdje za sada Evropa nije sposobna razumjeti da bi odmah trebala ući u neke intenzivne političke razgovore sa svima u toj regiji i zajedno sa svima tražiti i neka druga rješenja jer vrijeme prolazi, za sada, koliko mogu procijeniti stvari.

Taj sada status quo, koji je u suštini nazadovanje, još ne ugrožava mir i sigurnost, ali još nikada i niko za Zapadni Balkan ne može reći kada će recimo taj razvoj ići preko neke tačke bez povratka, jer to ne znamo i jer je historija Zapadnog Balkana tako bogata sa trenjima i konfliktima i također naravno sa čudesnim pričama. Ali i sa trenjima i konfliktima, čini mi se, Evropska unija tu pravi neku grešku, ako smijem da kažem, možda u ličnom smislu, kada pro forma i u deklaraciji naglašava značaj širenja ali zbog nedostatka političke volje, možda i neznanja. Sada ovaj trenutak nije tako jako prisutna na cjelokupnom području Zapadnog Balkana, naročito, a i to znate da uvijek naglašavam u Bosni i Hercegovini, ne potcjenjujem problem u Sjevernoj Makedoniji, ne potcjenjujem zaplete ili recimo odgađanje u dijalogu Kosovo-Srbija. Ne potcjenjujem neke pukotine na relaciji Beograd-Podgorica, ali za mene je uvijek bilo, koliko sam sebi dozvoljavao procjenjivati Zapadni Balkan, centralno pitanje Bosne i Hercegovine. Ako međunarodna zajednica u saradnji sa bosansko-hercegovačkim vlastima bude našla rješenje za budućnost Bosne i Hercegovine, onda će se, čini mi se, mnogo lakše naći rješenja i za sva druga pitanja, gdje me poznavaoci upozoravaju, također i političari, da ne smijemo potcjenjivati sadašnje okolnosti u Sjevernoj Makedoniji, jer se tamo povlači političar koji je učinio toliko stvari da bi ugodio očekivanjima Evropske unije, a ona ga je ostavila na cjedilu.

Kabinet predsjednika Vlade ne komentariše izvještaj visokog predstavnika Schmidta, možete li vi? I potpitanje, naime u Bosnu i Hercegovinu skoro svakodnevno dolaze američki i evropski izaslanici, Palmer, Eichorst, Escobar, uskoro i posebni izaslanik američkog državnog sekretara Blinkena, Derek Chollet. Da li to jasno pokazuje da je Dejtonski sporazum, i sa tim također mir u Bosni i Hercegovini, ozbiljno ugrožen?

Prvo da pozdravim sada vrlo intenzivan, mislim i iskren trud Sjedinjenih Država za traženje rješenja u Bosni i Hercegovini, od izbornog zakonodavstva povezanog sa izborom “hrvatskog predstavnika” u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, kao i sa svim drugim pitanjima, kao i sa najavama srpske strane u Bosni i Hercegovini o povlačenju iz nekih dogovora, koji su bili zaključeni unutar Bosne i Hercegovine nakon usvajanja Dejtona, to je prva stvar. Druga stvar, tu mi nedostaje jednaka intenzivna evropska prisutnost, to je sada evidentno. No, na neki način, čini mi se da to svojim postupanjem rješava visoki predstavnik Schmidt. Ja sam već u petak, na prijemu za diplomatski kor, zapravo ne da bi to bilo planirano protokolom za to večer, posebno istakao da mi se čini dragocjenom njegova hrabrost, da je Vijeću sigurnosti organizacije Ujedinjenih naroda predstavio izvještaj u kojem je više bez dlake na jeziku, manje diplomatski, više jasno, prezentovao neke opsežne probleme Bosne i Hercegovine. Možda bi se dalo neku stvar napisati drugačije, možda bi se moglo procijeniti drugačije, ali mislim da je dakle Schmidt, preuzeo odgovornost na sebe da malo robusnijim, manje diplomatskim jezikom, upozori na situaciju koja se u Bosni i Hercegovini zaoštrava. To pozdravljam i naravno da bih rado taj izvještaj vidio kao razlog da se traže rješenja. Ne da se prodube sporovi, jer vidjeli smo da kada je izvještaj došao pred Vijeće sigurnosti, da su se dvije države Kina i Rusija, u vezi sa prisutnošću izvještača, distancirale.

Da li je to onda najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini?

Ja mislim, da još jednom ponovim, ja sam u ovom odgovoru na vaše pitanje pristrasan, jer se smatram iskrenim prijateljem Bosne i Hercegovine. Ja sam među onima, možda rijetkim ljudima u evropskoj politici, koji u toj državi zapravo vidi nevjerovatan potencijal. Od prirode do ljudi. Od njihovih oštroumnih i bogatih iskustava, do jedne nevjerovatne strpljivosti bosansko-hercegovačkog čovjeka da se u ovim vremenima probija kroz teškoće u kojima je, i ipak preživi. Ukoliko bi to podigli na jedan viši nivo, ako bi to dali u jedno kostruktivno stvaranje nove budućnosti, evropske budućnosti, sa reformama, mislim da bi Bosna i Hercegovina mogla postati čudesna priča o uspjehu. Ali sada joj prijeti da to neće biti. Ukoliko ne bude došlo do nekog pomaka, bilo da do toga pomaka dođe unutar Bosne i Hercegovine, među onim snagama koji u zajedničkoj državi vide budućnost, i naravno uz pomoć međunarodne zajednice. Međutim da ne zaboravimo, Dejton je međunarodni ugovor, ovakva Bosna i Hercegovina kakva je danas, rezultat je i diplomatskih pregovora. Ako je prije više od 25 godina međunarodna zajednica Dejtonom spašavala mir, ja sada mislim da je pozvana, to držim za našu dužnost da pomogne u tome da se u toj državi ne osigurava samo mir i sigurnost, nego da se osigura i njena funkcionalnost. Ja mislim, da zajedno sa prijateljima u Bosni i Hercegovini, u vezi s tim možemo doći vrlo daleko. Sada, kao što ste rekli, stvari nisu najperspektivnije, ali nikako ne smijemo „baciti puške u kukuruz.“ Ovdje se ne radi samo o miru u Bosni i Hercegovini, i ti ljudi zaista ne zaslužuju još jedan težak ispit, nego se radi i o miru na Zapadnom Balkanu i miru u cijeloj Evropi.

A ko je odgovoran za to stanje u Bosni i Hercegovini, je li to Milorad Dodik?

Gledajte, ne uzimajte nijednu moju izjavu kao uplitanje u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je suverena država i njeni visoki predstavnici izražavaju službena stajališta te države. Javljam se onoliko, koliko mislim da će moja prezentacija naići na razumijevanje, barem u onom dijelu bosansko-hercegovačke javnosti koja mi vjeruje, da se javljam samo onoliko i na taj način, da kao predsjednik susjedne i prijateljske države pokušavam zajedno sa njima pronaći neka rješenja za zajedničku evropsku budućnost. Ovdje ću reći na isti način kako govorim u slovenačkoj politici, a vi znate da to nije uvijek prihvaćeno sa odobravanjem, ponekad se to razumije kao izgovor. Samo zajedno u Bosni i Hercegovini mogu pronaći formulu za uspjeh. Isključivanje bilo koga je osuđeno na žalostan kraj. To vrijedi za sve. Tako da, ukoliko svi narodi u zajedničkoj Bosni i Hercegovini vide evropsku budućnost, onda je sada još uvijek vrlo dobro vrijeme da učine sve da se to i dogodi. Ja vjerujem da je u suštini odgovornost i na Evropskoj uniji i na bosansko-hercegovačkim vlastima, da svako uradi svoj dio zadatka, Evropska unija, da pokaže da ima fleksibilniju, više političku pregovaračku grupu za proces proširenja. Na drugoj strani bosanko-hercegovačka vlast, koja treba da pokaže više elastičnosti i međusobnog konsenzusa za reforme koje su neizbježne.

Šta je sa ulogom Slovenije kao predsjedavajuće države članice Evropske unije. Prije mjesec dana je Slovenija na Brdu kod Kranja ugostila, spomenuli ste već, Samit Evropske unije- Zapadni Balkan. Tada smo u stvari prvi put čuli dikciju u zajedničkoj izjavi, da su spremni za proširenje, već sa tim smo svi, odnosno, svi su nekako bili zadovoljni. Do sada je dikcija bila evropska perspektiva Zapadnog Balkana. Također i za Bosnu i Hercegovinu je jedina perspektiva, s tim se slažu mnogi, također i vi, Evropska unija. Znači, vidjeli smo šta se događa i u Sjevernoj Makedoniji, morala je promijeniti ime, to ste također i sami spomenuli. Sada nema više tog premijera. Prema tome, pitanje je šta može učiniti Slovenija kao predsjedavajuća država članica?

Najprije, mislim da je predsjednik vlade, gospodin Janša, učinio mnogo da bi samit bio toliko uspješan, koliko je bio. I ako neko nepovjerljivo gleda na posljednji susret, recimo sa Dodikom i iz toga pokušava spoznati neku posebnu politiku, onda mora uzeti u obzir i drugu te stranu priče. Da je predsjednik Janša na sastanku sa slovenačkom diplomatijom, na kraju i sa evropskom, puno toga učinio kako bi samit o Zapadnom Balkanu bio ovdje, da se govorilo o proširenju i da se govorilo o proširenju u kontekstu teritorijalne cjelovitosti i Zapadnog Balkana kao cjeline. Znači, to su ipak bili veliki pomaci koje Slovenija nije napravila sama, ali je u velikoj mjeri sa svim našim naporima bila uspješna. Tako da mislim da u nastavku, na vaše pitanje mogu odgovoriti da mi se još uvijek čini, da Slovenci zbog našeg zajedničkog životnog iskustva u bivšoj Jugoslaviji, zbog poznavanja jezika, kulture, zbog sličnosti nekih stvari, još uvijek bolje od drugih, mnogih drugih, razumijemo ovaj prostor. Ali su naravno, značaj našeg iskustva, znanja, razumijavanja i pomoći, savjeta, u odnosu na devedesete godine, manji. Sada mnogo drugih država ima protok istih informacija, na isti način mogu razumjeti i stvari u regiji i tako dalje. Slovenija ima jednu osobinu, koju mi pokušavamo razviti unutar procesa Brdo-Brijuni. To je da sa svim narodima i sa svim državama imamo prijateljske odnose. Mi više nemamo nijedne istorijske zamjere sada poslije raspada Jugoslavije, poslije rata, sa nijednim od naroda, sa nijednom od država. Sa svima smo u prijateljskim odnosima. To ne znači da istom mjerom ocjenjujemo korisnost svih političara u svim državama. Ali zaista se iskreno trudimo da se pokušamo što bolje razumjeti, i u razlikama, te da sačuvamo notu nekog povjerenja i saradnje. I to nam uspijeva. I tu je i dalje prilika i odgovornost za Sloveniju da nešto uradimo.

Ali je bilo mnogo lošeg raspoloženja u Bosni i Hercegovini kada ste tamo bili u posjeti, kada ste se sastali sa članovima Predsjedništva i kada ste postavili pitanje, to ste ranije već i spomenuli, da li postoji mogućnost da se u Bosni i Hercegovini mirno raziđete. Gospodine predsjedniče, zašto ste postavili to pitanje, odgovor vam je sigurno bio poznat, to područje kako i sami kažete, pratite, poznajete dobro već više godina. Znači odgovor ste znali, a ipak ste postavili pitanje. Zašto?

Zato što sam ga također postavljao takoreći i pri svakom prethodnom susretu. Maloprije, kada sam ovdje razgovarao sa kolegama o situaciji, i dok smo pokušavali izvući neke zaključke za ovaj naš razgovor, ustanovili smo da je upravo taj odjek poslije mog susreta u Sarajevu, obzirom na to da sam isto pitanje postavljao i ranije i dobivao različite modalitete vrlo sličnog odgovora. Ovaj put je bilo drugačije što mi ukazuje na to, poslije je to predsjednik, predsjedavajući Dodik je to shvatio kao neku podršku za njegovu politiku, iako je poslije iz svih konteksta bilo jasno da je to potpuno drugačije i bilo mi je potrebno neko vrijeme da demantujem te insinuacije da na bilo koji način stojim iza separatizma jednog.

Također i zbog predmeta non-paper je sve zajedno dobilo drugi kontekst?

Sve zajedno je dobilo jedan zalet koji se morao vrlo disciplinirano i uz velike napore savladati. I mislim da smo to i učinili. Ali želim vam reći, da se pet godina mirno i bez ovakvih iznenađenja, kakvima sam bio izložen, takvo pitanje moglo postaviti, jer razgovaramo kao prijatelji i ako čovjek želi razumjeti neke stvari, mora postaviti razna pitanja koja su važna za neke zaključke, ovaj put nije bilo tako. Ovaj put se to pitanje razumjelo, htjelo se razumjeti drugačije, i sa njim se kasnije malo poigralo, u smislu da mu se dala druga poruka. I odmah mi je bilo jasno, stvari u Bosni se mijenjaju. I možda sam, ako to neće zvučati arogantno, bio među prvima koji je rekao da stvari više nisu iste kao što su bile. Kada sam saznao za izjave predsjedavajućeg, predsjednika Dodika, sa kojim inače imam kolegijalan odnos, znao sam da stvari nisu kao što su bile. Na kraju krajeva, takvih pitanja je bilo uvijek a prvi put se dogodilo da je to odjeknulo tako kako je, izvan konteksta za koji su svi znali da se zauzimam. To je za mene bio historijski znak da stvari više nisu iste. I stvarno, uprkos tome da smo tu situaciju smirili, kao što ste vidjeli, išlo se drugim putevima dalje za istu politiku. Na kraju krajeva, tu vas spašava samo činjenica da imate neku vjerodostojnost koja nije povezana samo sa jednom godinom, nego desetogodišnjim trudom za neku politiku, koja je svima poznata u regiji i u Evropi, na svijetu. I na kraju, a ne manje važno, ne zaboravite, na jednom od susreta Brdo-Brijuni, to je bilo u Zagrebu, bio je prisutan sadašnji predsjednik Biden. Na tim susretima su bili prisutni svi važni evropski političari. Iz procesa Brdo-Brijuni je izrastao Berlinski proces. Sve to mi je omogućilo da istinom uvjerim ljude, da naravno, ne dolazi u obzir crtanje novih granica, ne dolazi u obzir nikakva druga politika osim evropska, ne dolazi u obzir uspon nacionalizama, i za Božju volju neka niko ne misli da će se mijenjati granice na Zapadnom Balkanu bez upotrebe sile.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad